Što je pjeskarenje zubi i koji je stvarni cilj postupka
Pjeskarenje zubi (air-polishing) je profesionalni postupak uklanjanja mekih naslaga i površinskih diskoloracija pomoću kontroliranog mlaza zraka, vode i finog praha. Klinički cilj postupka nije “izbjeljivanje” zuba u smislu promjene unutarnje boje zubnog tkiva, nego uklanjanje pigmentiranog plaka i vanjskih mrlja koje se talože na površini cakline i u teško dostupnim područjima. Time se poboljšava higijenski status, smanjuje retencija plaka i postiže estetski efekt svjetlije, ujednačenije površine zuba.
Važno je razlikovati pjeskarenje od uklanjanja zubnog kamenca. Kamenac je mineralizirana naslaga čvrsto vezana uz zubnu površinu i najčešće se uklanja ultrazvučnim instrumentima i ručnim kiretama. Pjeskarenje ne može pouzdano ukloniti čvrsto mineralizirane naslage; njegova uloga je prvenstveno u uklanjanju mekog plaka i pigmentacija te završnom čišćenju/poliranju nakon uklanjanja kamenca.
Mrlje, plak i kamenac: kliničke razlike koje određuju plan čišćenja
Površinske mrlje najčešće nastaju zbog kromogena iz hrane i pića (kava, čaj, crno vino), nikotina, te zbog specifičnih uvjeta u usnoj šupljini (povećana retencija plaka, ortodontski aparati, nepravilna higijena). Te mrlje su “ekstrinzične”, nalaze se na površini i u biofilmu, pa su kandidat za pjeskarenje.
Zubni plak je meka bakterijska naslaga koja se formira kontinuirano. Plak je terapijska meta i s aspekta parodontnog zdravlja, jer održava upalu gingive i pridonosi nastanku kamenca. Ako plak ostane dovoljno dugo, mineralizira se i prelazi u kamenac. Kamenac je čvrst i zahtijeva mehaničko uklanjanje instrumentima. Zato optimalan plan često izgleda ovako: prvo detartraža (ako je potrebno), zatim pjeskarenje za uklanjanje pigmenata i preostalih mekih naslaga, pa završno poliranje i zaštita (npr. fluoridacija prema procjeni).
Klinička checklista prije pjeskarenja
Procjena indikacije i očekivanja
Procijeniti jesu li dominantan problem mrlje i mekane naslage ili je primarno prisutan kamenac. Ako prevladava kamenac, planirati detartražu prije pjeskarenja ili u istom terminu.
Anamneza i rizični čimbenici
Uzimanje kratke ciljane anamneze o osjetljivosti zuba, krvarenju desni, parodontnim problemima, ortodontskim napravama, te navikama koje ubrzavaju repigmentaciju (pušenje, česta kava/čaj).
Stanje gingive i parodonta
Procijeniti upalu gingive (edem, eritem, krvarenje na sondiranje). Izražena gingivitisna upala može povećati neugodu i krvarenje tijekom postupka, pa je korisno planirati pristup s većim fokusom na kontrolu plaka i nježniju tehniku.
Procjena restauracija i protetskih radova
Evidentirati prisutnost kompozitnih ispuna, ljuskica, krunica i mostova. Pjeskarenje može promijeniti površinski sjaj pojedinih materijala ovisno o prahu i tehnici, pa se parametri prilagođavaju kako bi se smanjio rizik matiranja i mikroabrazije.
Odabir praha i protokola
Odabir praha (npr. bikarbonatni ili finiji prahovi poput glicina/eritritola) i parametara ovisi o kliničkom cilju: intenzivnije uklanjanje pigmenta nasuprot nježnijem tretmanu uz rub gingive i u interdentalnim prostorima. U osjetljivijih pacijenata i kod upaljene gingive prednost imaju finiji prahovi i konzervativniji parametri.
Procjena preosjetljivosti i plan desenzitizacije
Ako postoji izražena dentinska preosjetljivost, planirati desenzitizaciju (npr. desenzitizirajući lak/gel prema procjeni) te nakon čišćenja razmotriti lokalnu fluoridaciju.
Standardizacija prije tretmana
Po potrebi ukloniti veće naslage kamenca prije pjeskarenja, jer u suprotnom učinak na “čistoću” može biti vizualno slabiji i klinički nepotpun.
Kako izgleda postupak i što se smatra očekivanim neposrednim reakcijama
Tijekom pjeskarenja mlaz se vodi kontrolirano, uz fokus na površine gdje se zadržava plak i pigment. Kod pacijenata s ortodontskim bravicama, retencijskim žicama ili implantoprotetskim radovima često se ciljaju mjesta koja su teško dostupna četkici i interdentalnim pomagalima. Nakon pjeskarenja se obično radi poliranje selektivno ili prema potrebi, uz završnu procjenu rubova restauracija i interdentalnih područja.
Očekivane neposredne reakcije uključuju prolaznu osjetljivost na hladno i kratkotrajnu iritaciju gingive, osobito ako je postojala upala. Lagano krvarenje može se pojaviti kod gingivitisa, ali ne bi trebalo biti intenzivno niti dugotrajno. Vizualni dojam “svjetlijih” zuba primarno je posljedica uklanjanja pigmenta i plaka.
Klinička checklista poslije pjeskarenja
Procjena rezultata i završna kontrola
Provjeriti jesu li uklonjene pigmentacije u fisurama, uz rub gingive i u interdentalnim prostorima. Procijeniti jesu li zaostale tvrde naslage koje zahtijevaju dodatnu detartražu.
Fluoridacija i zaštita površine
Prema procjeni rizika karijesa i osjetljivosti, aplicirati fluoridni preparat ili provesti remineralizacijski protokol. To je osobito korisno ako je prisutna preosjetljivost ili erozivni rizik.
Kontrola osjetljivosti
Ako se nakon tretmana pojavi osjetljivost, procijeniti je li riječ o prolaznoj reakciji ili znakovima izloženog dentina (recesije, abrazije). Po potrebi preporučiti desenzitizirajuće mjere u kućnoj njezi.
Upute za održavanje i repigmentaciju
U prvih 24–48 sati površina zuba može biti “prijemčivija” za ponovno vezanje pigmenata jer je biofilm uklonjen. U tom razdoblju je korisno smanjiti unos intenzivno pigmentiranih napitaka i hrane te izbjegavati pušenje. Dugoročno, održavanje ovisi o redovitosti mehaničke kontrole plaka i prehrambenim navikama.
Plan kontrolnog intervala
Definirati individualni interval profesionalnog čišćenja prema sklonosti stvaranju naslaga: kod pušača i učestale konzumacije kave/čaja interval je često kraći; kod stabilne higijene i niske sklonosti naslagama može biti dulji. Kod parodontno osjetljivih pacijenata važniji je parodontni protokol održavanja nego estetski cilj.
Osjetljivost zuba nakon pjeskarenja: mehanizmi i racionalan pristup
Osjetljivost nakon pjeskarenja najčešće je posljedica uklanjanja biofilma i izloženosti cervikalnih područja, osobito uz recesije, klinaste defekte ili erozije. Sama caklina, ako je intaktna, ne bi trebala postati oštećena zbog pravilno izvedenog postupka, ali preagresivna tehnika ili neadekvatan izbor praha može povećati hrapavost površine i subjektivnu osjetljivost. Zato je klinički standard individualizacija protokola: osjetljivi cervikalni dijelovi tretiraju se konzervativnije, a naglasak se stavlja na desenzitizaciju i fluoridaciju.
Održavanje rezultata: što najviše utječe na trajanje “čistog” izgleda
Trajanje učinka pjeskarenja ovisi o brzini ponovnog stvaranja plaka i repigmentacije. Najvažniji čimbenici su pušenje, česta konzumacija pigmentiranih napitaka, nepravilna interdentalna higijena, ortodontske naprave i suha usta (smanjen protok sline). Klinički smislen pristup održavanju uključuje dosljedno četkanje s naglaskom na rub gingive, interdentalna pomagala prema anatomiji prostora, te periodične profesionalne kontrole i čišćenja. U pacijenata s ponavljajućom upalom gingive, estetski efekt pjeskarenja je sekundaran u odnosu na kontrolu plaka kao preduvjeta parodontnog zdravlja.
Pjeskarenje zubi je kontrolirani postupak profesionalnog uklanjanja mekih naslaga i površinskih mrlja, s jasnim mjestom u preventivnoj stomatologiji i estetskom održavanju. Klinički rezultat ovisi o pravilnoj dijagnostičkoj podjeli problema na mrlje, plak i kamenac, te o protokolu u kojem se, po potrebi, prvo uklanja kamenac, zatim provodi pjeskarenje, poliranje i zaštita. Standardizirana checklista prije i poslije tretmana smanjuje rizik osjetljivosti, podiže predvidljivost ishoda i definira održavanje, čime se učinak postupka pretvara iz jednokratnog “čišćenja” u dio dugoročnog plana oralnog zdravlja.
